Istorijat
U okviru Glavnog đeneralštaba 5. februara (24. januara po starom kalendaru) 1876. godine, Ukazom kneza Milana Obrenovića IV, kao preteča Vojnog arhiva, formirano je posebno (treće) odeljenje sa zadatkom da „pribira istorijska data“ i piše ratnu istoriju, čuva celokupnu arhivu i rukovodi đeneralštabnom bibliotekom. Time je utemeljeno prvo institucionalizovano bavljenje vojnom istorijom i čuvanje celokupne arhive u srpskoj vojsci.
Zasluge da se u vojsci osnuje prva vojna arhivska ustanova pripadaju profesoru istorije i geografije u Artiljerijskoj školi, ujedno i prvom načelniku, poručniku Jovanu Dragaševiću (1836 – 1915), koji je tokom godina svoga službovanja stigao do čina pukovnika i počasnog đenerala. U svom pismenom obraćanju ministru vojnom, poručnik Dragašević je 3. juna (15. juna po starom kalendaru) 1865. godine predložio da se u vojsci formira odeljenje za organizovano prikupljanje vojne arhivske građe i pisanje vojne istorije. Svom predlogu priključio je i dva rada: „Projekat načina sakupljanja građe za srpsku ratnu istoriju“ i „Način kako da se sakuplja građa za novu srpsku ratnu istoriju“.
Sa razvojem arhivske službe u Vojnom arhivu menjala se organizaciona struktura i organizacija poslova. Po završetku Prvog svetskog rata Istorijsko odeljenje nastavlja kontinuitet svog postojanja, ali od tada u sastavu novoformiranog Đeneralštaba. Njegova delatnost regulisana je „Uredbom o Glavnom đeneralštabu i o đeneralštabnoj struci“ od 10. aprila 1920. godine.
Kao jednog od četiri odeljenja Glavnog đeneralštaba, zadaci i obaveze Istorijskog odeljenja bili su:
prikupljanje, sređivanje i proučavanje podataka za istoriju naših ratova, kao i izrada istorije,
rukovanje ratnom arhivom i
uprava nad bibliotekom Glavnog đeneralštaba, koja je pridodata ovom odeljenju.
Kraljevsko namesništvo je 6. marta 1940. godine propisalo „Uredbu o Vojnom istorijskom institutu“. Prema uredbi Istorijsko odeljenje je spojeno sa Vojnim muzejom i formiran je Vojnoistorijski institut. Njegovi zadaci, u odnosu na Istorijsko odeljenje, uglavnom su ostali isti, s tim da je delokrug rada proširen i na prikupljanje, čuvanje i sređivanje predmeta „ratnog materijala“ od istorijske vrednosti.
Nakon kratkotrajnog Aprilskog rata 1941. godine, sloma Kraljevine Jugoslavije i kapitulacije njene vojske, Istorijsko odeljenje prestaje sa radom.
Naredbom Vrhovnog komandanta NOV i POJ o organizaciji kulturno-prosvetnog rada od 13. decembra 1944. godine osnovan je Istorijski institut za proučavanje narodnooslobodilačkog rata.
Naredbom vrhovnog komandanta JA od 1. marta 1945. godine, Istorijski institut je preformiran u Odeljenje istorijsko i za ratne opite. U njegovom sastavu nalazio se i Otsek arhiva koji je imao zadatak da prikupi svu ratnu arhivu od jedinica NOVJ, utvrdi šta su okupatori odneli od vojne arhive i preduzme mere da se odneto vrati. Odeljenje istorijsko je sredinom 1946. godine prvo preimenovano u Istorijski institut JA, a od aprila 1947. godine u Vojno-naučni i izdavački institut.
U proleće 1949. godine naziv je promenjen u Vojnoistorijski institut pri kome je oformljeno Odeljenje arhiva sa tri odseka. Kasnije je Odeljenje arhiva nazvano Arhiv Vojnoistorijskog instituta. Arhiv je 1971. godine spojen sa Centralnom arhivom JNA i funkcionisao je pod nazivom Vojni arhiv Vojnoistorijskog instituta.
Sadašnji naziv Vojni arhiv nosi od 2006. godine kada je uvršten u sastav Instituta za strategijska istraživanja. Od 1. januara 2024. godine Vojni arhiv u sastavu Sektora za politiku odbrane Ministarstva odbrane Republike Srbije i organizaciono i funkcionalno je vezan za pomoćnika ministra odbrane za politiku odbrane.