Istorija zdanja arhiva
Lokacija Vojnog arhiva se često menjala zbog nedostatka smeštajnog prostora, uvek uz obrazloženje da je to privremeno rešenje. Raspoloživi podaci govore da je arhivska građa pre Drugog svetskog rata bila smeštena u zgradi Pravnog fakulteta. Posle Drugog svetskog rata, po povratku iz Beča, građa je prvo smeštena u istu zgradu, a potom je u septembru 1946. godine preneta u Topčider, u jednu neuslovnu zgradu. Ruinirana zgrada nije pružala ni minimalne uslove zaštite, te je uništen izvestan broj vrednih dokumenata. U toku 1946. godine vojna arhiva se još tri puta selila na pojedine lokacije u Beogradu. U toku 1947. godine Vojnoistorijski institut se preselio u zgradu predratne Intendantske akademije na Karaburmi, a krajem iste godine sva arhivska građa prebačena je iz skladišta u Topčideru u prostorije koje su bile pogodnije za smeštaj arhivske građe. U to vreme Arhiv Vojnoistorijskog instituta raspolagao je s nekoliko vagona nesređene arhivske građe.
U proleće 1999. godine agresija NATO na Saveznu Republiku Jugoslaviju nije mimoišla ni Vojni arhiv. Tada je NATO avijacija pogodila prostorije Vojnog arhiva u zgradi Ministarstva odbrane - depoe za arhivsku građu, čitaonicu, laboratoriju za mikrofilmovanje arhivske građe i laboratoriju za hemijsko održavanje dokumenata. Arhivska građa je izuzetnim naporima kolektiva premeštena i zaštićena. Od posledica vazdušnog udara uništena je gotovo sva tehnika za mikrofilmovanje i laboratorija za konzervaciju arhivske građe.
Sredinom 2001. godine Vojni arhiv je preselio arhivsku građu sa više neuslovnih lokacija u Beogradu u zgradu Vojne gimnazije i zgradu Saveznog ministarstva za odbranu. Time su stvoreni uslovi da arhiv otvori svoje fondove arhivske građe za naučne radnike iz zemlje i sveta i druge korisnike.
Septembra 2006. godine Vojni arhiv je preseljen u kasarnu Žarkovo u neadekvatan prostor, zgradu koja ne zadovoljava propisane standarde za bezbedan smeštaj arhivske građe.